Postoji mnogo značajnih istorijskih, verskih ili školskih datuma koje naša škola proslavlja. Svakom tom danu se svi, a pogotovo učenici raduju. Ipak, ja, koja već osam godina pohađam ovu školu mislim da je ovogodišnja proslava Dana škole bila najbolja do sad. Sve je počelo 18. marta kada je održana igranka o kojoj možete pročitati u tekstu “Školska igranka”, a fotografije videti u Galeriji fotografija. U ovom tekstu pažnju ćemo zadržati na dan kada smo proslavili Dan škole.
U petak, 19. marta bilo je veoma uzbudljivo. Rano ujutro u školu su došle tri bake iz Gerontološkog centra koje smo imali čast da upoznamo zimus kada smo im mi bili u poseti i odneli male novogodišnje darove. Đački parlament ih je dočekao raširenih ruku i s velikim uzbuđenjem slušao njihove priče. Bake, koje su imale od 60 do 90 godina, podelile su s nama svoja životna iskustva. Mnogo vremena smo proveli upoređujući škole, društva i navike nekad i sad. Bilo je divno biti u njihovom društvu, poslušati njihove savete i slušati priče. Nakon dugog razgovora s bakama koje su bile oduševljene našom školom, došlo je vreme da ih ispratimo i primimo nove goste iz Vojvode Stepe i, naravno, pripremimo se za utakmice koje su trebalo da uslede. Bilo je zamišljeno da se odigraju dve utakmice – dečaci u fudbalu, a devojčice u odbojci. Učenici naše škole bili su uspešniji te su pobedili školu iz Vojvode Stepe rezultatom 4:3, devojčice su, nažalost, izgubile u odbojkaškoj utakmici. Da bi se dečaci “osvetili” za naš poraz, izazvali su dečake iz Vojvode Stepe da odigraju odbojkašku utakmicu te su na kraju slavili i tako ublažili poraz svojih drugarica.
Istog dana, posle podne, održana je centralna priredba, u Narodnom pozorištu (fotografije možete pogledati u Galeriji fotografija). Mnogo roditelja, prijatelja, dece i nastavnika prisustvovalo je priredbi koja je počela u 16 sati. Direktor škole je na početku priredbe najuspešnijim učenicima u vanškolskim aktivnostima, podelio diplome i knjige. Za razliku od prethodnih godina uvodnu reč i pozdrav dobrodošlice dale su Danica Piper, na srpskom jeziku i Diana Lerinc, na mađarskom jeziku. Priredba je trajala nešto duže od sat vremena, ali rad koji je uložen da bi ona izgledala tako zaslužio je svaku pohvalu. Učenici i njihovi nastavnici odnosno učiteljice mesecima su se pripremali i vežbali tačke pa nije čudo što su salu Narodnog pozorišta svi napustili širokih osmeha i oduševljeno. Svi su primetili da, bez obzira što se omladina svakim danom sve više menja, postoje deca koja bi sve dala za svoju školu i prikazali je u što boljem svetlu.
Zbog svega ovoga, sve pohvale idu učenicima i njihovim nastavnicima i učiteljicama koje su s njima vredno radile, a zahvaljujući kojima smo mi imali priliku da uživamo.
Kristina Jovčevski